dr. abdul-aziz er-rentisi, mudžahid i revolucionarni ljekar

Plijenio je pažnju drugih. Bio je hafiz Kur'ana, oštrouman, dostojanstven, staložen i pribran, sposoban da izazove bijes kod Izraelaca. Posjedovao je snagu i moc da podigne na noge palestinski narod, iako neki smatraju da su njegovi stavovi naginjali ka prekomjernom prolijevanju krvi, jer je pozivao napadima na svakog Izraelca, svugdje i u svakoj prilici. Njegova biografija je puna otpora, džihada i da've, a isto tako i zatvaranja, mucenja i progona. Došao je na mjesto šejha Ahmeda Jasina i bio je na celu islamskog pokreta otpora Hamas. On nije bio samo politicki lider Hamasa, nego je bio i covjek da've koji je imao veliki utjecaj na omladinu.

Iza vela ozbiljnosti koju je pokazivao u svojim obracanjima masama, bila je duša drugog covjeka koji je bio vesele prirode, blag, nježan i plemenit. Vrlo cesto je igrao stolni tenis sa omladinom, družio se sa njima u svojoj kuci, u džamiji i na drugim mjestima i svi ti trenuci su bili atmosferi opuštenosti i šale. Neki su primjecivali njegovu strogost i veliku ozbiljnost družeci se sa njim, posebno u njegovim govorima koji su bili odraz njegove duboke vjere i ubjedenja u ispravnost svojih stavova koji su utemeljeni u kur'anskim ajetima i pravilnom poimanju islama i njegovih propisa. I pored toga što je dugo vremena proveo u zatvorima, pokazivao je veliku ljubav prema djeci, a djeca su hrlila njemu i prema njemu iskazivala osjecanja ljubavi i prisnosti kakva nisu iskazivala ni u odnosu prema svojim roditeljima.

Djetinjstvo i školovanje

'Abdul-'Aziz er-Rentisi je roden i odrastao u selu Ibn Jebna koje se nalazi izmedu Askalana i Jafe, 23.10.1947. godine, uoci progona sa svoje zemlje. Ponikao je u pobožnoj porodici, a rastao u palestinskom izbjeglickom kampu Han Junus. Iako je tada bio vrlo mlad, kao šestogodišnje dijete poceo je raditi a godine nisu bile prepreka da pomaže svojoj jedanaestoclanoj porodici. Nije imao prilike niti vremena da sa vršnjacima provodi dane u igri i zabavi, nego je nešto mnogo vece okupiralo njegove misli i njegov mali svijet. Posebnu ljubav i pažnju posvecivao je majci, u cijoj blizini je provodio vecinu svog vremena. Volio je sjediti u njenom društvu i pricati joj o svom životu, problemima, bolesti i sl. Kada je poceo raditi, svu svoju placu bi donosio majci koja je raspolagala kucnim budžetom i trošila novac na porodicu i kucne potrepštine.

Srednju školu završio je 1965. godine, a zatim je otišao u Aleksandriju na univerzitet u tom prelijepom egipatskom gradu, preciznije receno, na Medicinski fakultet. Bio je natprosjecan student koji je studije okoncao sa odlicnim uspjehom 1972. godine, a zatim se vratio u svoju domovinu Palestinu, u grad Gazzu. Njegovi snovi nisu se tu završili, iako su postojale brojne prepreke i poteškoce na koje je nailazio sa svojom jedanaestoclanom porodicom. Rantisijeva zvijezda je zasjala u mnogim oblastima života, pocev od doprinosa na polju nauke, preko prakticnog rada, pa do zapaženih rezultata u da'vi i džihadu. Magistarski rad je odbranio iz oblasti pedijatrije na Aleksandrijskom univerzitetu, nakon što je zajedno sa svojim kolegama ucestvovao u štrajku, protestvujuci zbog odluke okupacionih vlasti da im zabrani izlazak iz zemlje radi nastavka školovanja u Egiptu.

Nakon povratka, 1976. godine u Palestinu, radio je u bolnici Nasir u Han Junusu. Bio je clan u administrativnom vijecu pri Islamskom saboru (kolegiju), clan Arapskog udruženja ljekara, Crvenog polumjeseca Palestine i redovan profesor na Islamskom univerzitetu u Gazzi od njegovog osnivanja 1978. godine., na kojem je predavao iz oblasti parazitologije i genetike. Pomagao je braci, pa je svojim novcem školovao mladeg brata Muhammeda dok je studirao medicinu, a kada je stasao za brak, platio je sve troškove svadbe, kao i vjencani dar (mehr). Prije nekoliko godina kupio je komad zemlje u Han Junusu i poklonio ga braci, rekavši im da na njoj grade kucu.

Prvo hapšenje

Dr. 'Abdul-'Aziz er-Rentisi je bio jedan od sedmerice rukovodecih ljudi pokreta Muslimanska braca u pojasu Gazze u vrijeme kada se desio dogadaj poznat pod nazivom 'Prikolica'. Naime, izraelski kamion sa prikolicom (šleper) sudario se sa kamionom koji je prevozio palestinske radnike. Bilo je mrtvih i povrijedenih, što je ocijenjeno kao namjeran napad i izazvalo eskalaciju protesta na ulicama, posebno nakon niza izraelskih provokacija koje su imale za cilj kaljanje casti i ponosa palestinske omladine.

Prvi na udaru bili su studenti koji su svakodnevno bili u stanju pripravnosti i mobilizacije, te su direktno bili ukljuceni u stalne okršaje sa vojnim i policijskim okupacionim snagama. Reakcija na te dogadaje bilo je spontano okupljanje mase koja je protestvovala u gradu Džabalija, što je rezultiralo pogibijom jedne osobe i ranjavanjem nekolicine ucesnika.Nakon toga sastali su se odgovorni ljudi u pokretu 'Muslimanska braca' pojas Gazze, na cijem celu je tada stajao dr. Er-Rentisi, razmotrili situaciju i donijeli važnu odluku koja je pokrenula intifadu i organizovani otpor izraelskom okupatoru.

Ta važna historijska odluka donesena je 9.12.1987. godine i zacet je 'Islamski pokret otpora' pod cijim je okriljem poceo oružani otpor koji je predvodio Islamski pokret u Palestini. Izdat je i prvi proglas koji je bio potpisan inicijalima H.M.S., historijski važan proglas na osnovu kojeg je zapocela intifada kojoj je odredeno da promijeni historijski kurs dogadaja. Zapocela je intifada, pokrenuta iz džamija, a nju je prihvatio i odazvao joj se narod, palestinski narod koji je tada ušao u najbolji period svoje borbe i džihada. Iznenada, iza ponoci u petak 15.1.1988. godine, odnosno 37 dana nakon pocetka intifade, jake neprijateljske snage su opkolile Rentisijevu kucu. Vojnici su upali u dvorište preskocivši ogradu oko kuce, dok su su drugi razvalili ulazna vrata, izazivajuci veliku buku, što je prestravilo njegovu tek porodenu ženu i maloljetnu djecu. Doktor Rentisi je zarobljen, a njegovo zarobljavanje ce predstavljati pocetak niza hapšenja, ali i džihada i progona.

Hapšenja i zatvori

Rentisi je pristupio pokretu Muslimanska braca nakon cega je izabran u njegovo rukovodstvo za pojas Gazze (1987. godine). Prvi je u lider u pokretu koji je uhapšen, nakon pokretanja prve intifade 1987. godine, da bi potom (15.1.1988.) bio uhapšen i zatvoren 21 dan zbog fizickog obracuna sa izraelskim vojnicima. Oni su namjeravali upasti u njegovu spavacu sobu, ali se on odupro tome i nasrnuo na njih, pa su ga uhapsili. Pošto je izašao iz zatvora, samo nakon mjesec dana provedenih na slobodi, ponovo je zarobljen (4.3.1988.), ali je tada osuden na dvije godine i šest mjeseci zatvora, pod optužbom da je ucestvovao u osnivanju i vodstvu Hamasa, te bio u grupi koja je srocila prvi proglas o intifadi, iako u istražnom postupku nije priznao niti jednu tacku optužnice. Nakon odležane kazne, iz zatvora je izišao 4.9.1990., a samo tri mjeseca nakon toga okupatorski vojnici ponovo su ga uhapsili (14.12.1990.) i osudili na još jednu tešku godinu zatvora. Nisu ga samo Izraelci hapsili i osudivali, nego su ga i snage Palestinske samouprave cetiri puta stavljale iza rešetaka, posljednji put bio je osuden na 21 mjesec zatvora zbog insistiranja da Palestinska samouprava iznese na vidjelo istinu o ubistvu i ubicama šehida Muhjid-dina eš-Šerifa (1998. godine). Mnogi zatvorenici zavoljeli su ga kada su ga pobliže upoznali i zapazili njegovu iskrenost, ljubaznost i samilost, tako da su neki od njih, i poslije izlaska iz zatvora, nastavili održavati kontakte s njim.

Gorcina progonstva

Sedamnaestog decembra 1992. godine prognan je sa još 400 aktivista i uglednika Hamasa i Islamskog džihada u južni Liban i tada se istakao kao zvanicni glasnogovornik svih prognanika koji su izrazili žestok protest i bojkotovali odluku o progonu u privremeni kamp El-'Aude, oblast Merdžuz-zuhur, nastojeci privoliti okupacione vlasti da ih vrati na njihova ognjišta. Odmah po povratku iz Merdžuz-zuhura na teritoriju Palestine, izraelske okupacione snage su ga ponovo uhapsile, a vojni sud je izrekao presudu na osnovu koje je ostao u zatvoru sve do sredine 1997. godine.

Rentisi je uspio formirati jak opozicioni front koji je Islamski pokret ukljucio u sva dešavanja u koja je bila ukljucena i Palestinska samouprava, pa i u izbore koji su dogovoreni Sporazumom u Oslu, kada je i uspostavljena Palestinska samouprava (Es-Sultatul-filistinijje). Takvi stavovi i aktivnosti bili su povod za nekoliko pokušaja atentata na njega. Godine 2002., bio je osloboden pod uvjetom da ne daje nikakve izjave koje ce mobilizirati palestinski narod i potaknuti na borbu i otpor, ali ce Rentisi, posebno nakon potpisivanja ugovora poznatog pod imenom Mapa puta, izazvati gnjev Izraelaca svojim izjavama kojim se suprotstavio tom ugovoru i izrazio neslaganje sa bilo kakvim mirnim rješenjem i pregovorima s izraelskim neprijateljem.

Šehadet (pogibija na Allahovom putu)

Nakon što je cionisticka ruka prolila krv nepokretnog šejha u invalidskim kolicima Ahmeda Jasina, Islamski pokret je svoje povjerenje i bej'at dao dr. Rentisiju koji je predvodio pokret i borbu palestinskog naroda unutar Palestine, nastavljajuci zacrtanu trasu džihada i obasjavajuci put svim onim koji hode i koji ce hoditi do Kudsa. Neprijateljska krvava ruka je i do njega došla, pa je kao šehid poginuo 17.4.2004. godine, zajedno sa trojicom svojih pratilaca, u sjevernom dijelu Gazze, kada je njegov automobil pogodio projektil ispaljen iz helikoptera tipa apac.

Njegov brat kazuje da je nekoliko mjeseci prije šehadeta prenocio kod njega, pa ga je primijetio da klanja nocni namaz, zatim je probudio svog brata da prije nastupanja zore klanjaju dva rekata tog namaza u džematu. Ucio je Kunut-dovu u kojoj je nekoliko puta ponovio:'Allahu, Ti mi podari da poginem na Tvom putu kao šehid, iduci naprijed, a nikako okrenutih leda (bježeci)' i tu dovu je ponovio više puta.
Da se Allah smiluje šehidu dr.'Abdul-'Azizu er-Rentisiju i uvede ga u džennetske bašce koje su obecane iskrenim vjernicima. Amin!